Moji tekstovi o drugim umetnicima i njihovim delima

Prisustvo grafike na aktuelnoj novosadskoj likovnoj sceni u poslednje vreme je izuzetno minimalno, skoro zanemarljivo. Upravo zato je povratak Zorana Grmaša iz Italije značajno grafičko osveženje. Pred nama se ponovo nalaze promišljeni kolografsko–grafički prikazi, gde unutar uspostavljenog kompozicionog "reda" prepoznajemo univerzalne simbole koje je autor izveo iz svojih ranijih motiva i interesovanja ("znakovi pored puta", krajputaši).

I ponovo Panta, naš prijatelj, ukazuje na zapostavljene umetničke kapacitete ovog podneblja. Veorovatno su ove tri dame, toliko prisutne na "izložbama našim" rešile da i one upriliče jednu. Ništa od toga ne bi bilo da im šansu nije pružio Panta u kamernom prostoru Galerije "DA". Panta optimista i šale hedonista, vrsni poznavalac i kolekcionar umetničkih dela, galerista na nivou (IV sprat iznad Galerije "DA"), ovoga puta se odlučio za mlade umetnice: Mariju Kajtez, Tamaru Ratković i Danijelu Savić. Nakon toliko ispijenih koktela na otvaranjima, pa i na Majinim vernisažima, one su jednostavno morale ispuniti obećanje galeristi Dragom... A ja, kao već poznata "otvaraljka" odlučio sam se da oslikam ovu situaciju u stihu, rimovanom, opušteno i drugarski.

Savršenost i jednostavnost prirode, u očima današnjih umetnika zapostavljene, poslužili su Dunji Nedeljković da ostvari niz krepkih likovnih predstava. Prirodu kao motiv sagledala je iz više uglova. Zahvaljujući naučenom u toku studija grafike, ona je odnegovala sažet i snažan likovni izraz.

Najnoviji ciklus slika Danijela Babića po mnogo čemu je drukčiji. Vijugave crne konture smeštene su u drugačiji kontekst. Fluo akrilnim bojama, neonskim osvetljenjem, on nam u naznakama govori o savremenom dobu i njegovim licima i naličjima. Kao i ranije, negujući oštru i jednostavnu, licem u lice postavljenu sliku, potvrđuje svoje ideje začinjene lucidnim humorom.