Prisustvo grafike na aktuelnoj novosadskoj likovnoj sceni u poslednje vreme je izuzetno minimalno, skoro zanemarljivo. Upravo zato je povratak Zorana Grmaša iz Italije značajno grafičko osveženje. Pred nama se ponovo nalaze promišljeni kolografsko–grafički prikazi, gde unutar uspostavljenog kompozicionog "reda" prepoznajemo univerzalne simbole koje je autor izveo iz svojih ranijih motiva i interesovanja ("znakovi pored puta", krajputaši).