Kritike

Tajanstvene poruke Danila Vuksanovića (slike, objekti, crteži)

Kulturni centar "Lukijan Mušicki", Temerin, 2012.

Kada u celosti pogledamo radove Danila Vuksanovića, na prvi pogled uočavamo bojene površine preko kojih se nalaze fragmenti kaligrafije koji kao celina čine sastavni deo kompozicije slike. To i jeste osnova za Vuksanovićev način izražavanja, ali on ne ostaje samo na tome. Neravna podloga na kojoj su vršene intervencije, da bi se došlo do "oštećenja" još više utemeljuje delove slikane površine čime doprinosi da podloga ne bude samo struktura klasičnog platna ili daske, već i deo ručno pravljenog papira, grubog zida, asfalta ili površine koja asocira na ispucalu žutu zemlju.

Grupisanjem rukopisnih intervencija u različite delove slike, pri čemu se koristi od pisanih do štampanih, malih i velikih, ćiriličnih ili pak nedefinisanih slova, autor različitim načinom nanošenja  četkom, do grebanja ili spreja, stvara novu kopozicionu celinu. Ponekad je to dovoljno da nam poruka trenutka bude prenešena, ali ona je često dopunjena kolažom. Sam kolažni materijal može kod Vuksanovića da bude i kanap, letvica i podsetnik koji umesto u kanti za otpatke novonastaloj slici daje svežinu, a veoma često i akcenat. Proćišćenost same slike se stvara po principu slojevitog načina nanošenja akrilnih i drugih boja gde ponekad nastale "fleke" izgledaju nemarno, a nekad su ubačena i geometrijska tela. Ona stvaraju harmoniju i daju umetniku zamišljenu sliku "logo-ikonosfere". Poruke koje slike u sebi nose nisu samo čista rukopisna rešenja da bi se doslovce čitale, iako iz njih često doznajemo i deo privatnosti samog autora, već i mnogo više.

Tajanstvenost, kao i česti oblici piramida, leži, upravo, u onim rukopisima koji se teško mogu dešifrovati jer su ponekad nanošeni jedni preko drugih ili nemaju nikakakvu poruku sem rukopisnu i same za sebe čine jednu osobenu likovnost. Upravo zato u ovom ciklusu izrastaju i knjige-objekti kao kompoziciona strelica jedinstvenog izraza i poruke. Poruke ispisane na parčetu papira za nas beznačajnih brojeva, slova, crteža, jednom rečju pribeleški, Danilu Vuksanoviću su značile životne smernice koje su mu u datom trenutku olakšavale organizovanost.

Vlado Njaradi