Kritike

Kulturni centar "Lukijan Mušicki", Temerin, 2012.

Kada u celosti pogledamo radove Danila Vuksanovića, na prvi pogled uočavamo bojene površine preko kojih se nalaze fragmenti kaligrafije koji kao celina čine sastavni deo kompozicije slike. To i jeste osnova za Vuksanovićev način izražavanja, ali on ne ostaje samo na tome. Neravna podloga na kojoj su vršene intervencije, da bi se došlo do "oštećenja" još više utemeljuje delove slikane površine čime doprinosi da podloga ne bude samo struktura klasičnog platna ili daske, već i deo ručno pravljenog papira, grubog zida, asfalta ili površine koja asocira na ispucalu žutu zemlju.

Kulturni centar "Laza Kostić", Sombor, februar 2011.

Danilo Vuksanović, konzervator u našem najuglednijem umetničkom muzeju, Galeriji Matice srpske, umetnik mlađe generacije sa zapaženim rezultatima, likovni kritičar i organizator značajnih izložbi, imao je (ima još uvek, na sreću!) prilike da se istovremeno upozna sa starim "slikarskim tajnama" posebnih receptura i majstorija koje čuva Matičin fundus, kao i pulsom svog vremena na umetničkoj (pogotovu novosadskoj) sceni i da ih, konačno, u sadejstvu aktivno primeni u svom stvaralaštvu.

Danilo Vuksanović: "Future case" (Budući slučaj); Galerija SULUJ-a, Beograd, jul-avgust 2011.

Izložba je primer kako se i u apstrakciji danas može biti angažovan – sa ličnim stavom, na opštem mestu. Vuksanović "naglas" razmišlja o budućnosti: zastave kao simbola državnosti, knjige - mudrosti i znanja, dnevnika (ličnog) - svoga ja. Koristi razna sredstva: papir, platno, medijapan, karton i, naravno, boju. Ispod svega je crtež, kao osnova likovnog izražavanja, "nalik brzom i neukroćenom rukopisu", primećuje Ivona R. Barandovski u katalogu, a iznad svega upitanost nad dostignućima civilizacije koja među malima i slabima prete da se pogube - u globalizaciji. Budući temeljno likovno opismenjen, Vuksanović i multimedijalnost može da stavi u funkciju svojih zapažanja. A ova su rezultat višestrukog obrazovanja.