Kulturni centar "Lukijan Mušicki", Temerin, 2012.
Kada u celosti pogledamo radove Danila Vuksanovića, na prvi pogled uočavamo bojene površine preko kojih se nalaze fragmenti kaligrafije koji kao celina čine sastavni deo kompozicije slike. To i jeste osnova za Vuksanovićev način izražavanja, ali on ne ostaje samo na tome. Neravna podloga na kojoj su vršene intervencije, da bi se došlo do "oštećenja" još više utemeljuje delove slikane površine čime doprinosi da podloga ne bude samo struktura klasičnog platna ili daske, već i deo ručno pravljenog papira, grubog zida, asfalta ili površine koja asocira na ispucalu žutu zemlju.